ENG
07 velj 2019.

Kako smo proizveli neke od najzahtjevnijih tiskanih projekata

Piše Vesna Đurašin, voditeljica produkcije

Zanima te kako smo napravili kuharicu koja se mora ispeći prije upotrebe ili sobu koja svijetli u mraku? Kako napraviti omot koji se može zasaditi, ambalažu koja se ne mora lijepiti ili kutiju koja se betonira? U nastavku vas vodimo kroz priče iza nekoliko najizazovnijih print projekata agencije koje nam je ispričala voditeljica produkcije Vesna Đurašin.

 

Ispeci pa reci

Najčešće me pitaju kako smo napravili slavnu kuharicu koja se mora ispeći prije upotrebe. Pa krenimo s tim. Koristili smo ireverzibilnu termo boju koja se otkrivala pri temperaturi od 96°C. Nije nam se sviđalo što se na papiru i prije pečenja svejedno moglo nazrijeti što je otisnuto.

Kako bi to sredili, morali smo osmisliti uzorak koji će zakamuflirati ono što je otisnuto termo bojom. Testiranja je bilo puno, kao i pritom uništenih knjižica, sve dok nismo došli do savršenog recepta za „pripremanje“. Tiskara je vjerojatno producirala dvostruko više knjižica od onih koje smo isporučili. Ali to je bio samo dio izazova.

Kako bi ovu malu knjižicu recepata smjestili u središte velike knjige s financijskim izvještajem kompanije, trebali smo u velikoj knjizi izvesti rupu savršeno ravnih i pravilnih rubova kroz cijeli knjižni blok. Tiskara je izazov riješila štancanjem četvrtinu arka, a zatim mikro-pomicanjem štance za svaku iduću četvrtinu arka. Četvrtine su ručno savijane i umetane jedna u drugu prije šivanja da bi se izbjeglo smicanje „rupe“.

 

Crveno obojane rezove knjižnog bloka nismo mogli postići strojno, pa smo preko Restauratorskog zavoda pronašli Slavka Hisona. Stari majstor, koji je, među ostalim, napravio i poklon molitvenik prigodom posjete Pape Ivana Pavla II Hrvatskoj, ručno je obojao rezove. Spori proces i mala radionica iziskivali su puno vremena. Zato smo sašivene knjižne blokove iz tiskare u Osijeku dovozili u Zagreb u paketima od 20 komada, a nakon bojanja i sušenja vraćali u Osijek na ukoričavanje.

Međutim, tijekom ukoričavanja se pojavio neočekivani problem. Kako smo za presvlaku koristili strukturirani papir umjesto presvlačnog materijala, par sati nakon uljepljivanja knjige u korice, u blizini njihovih rubova pojavili bi se valoviti nabori. Tražeći pomoć na raznim stranama, od jedne smo knjigoveže dobili prijedlog da okrenemo tok papira. Iako protivan svim pravilima struke, taj je postupak riješio problem. U obrnutom toku nabori se nisu pojavljivali.

 

Pred sam kraj projekta, shvatili smo da termotempirane knjige trebamo kamionom isporučiti klijentu koji će ih zatim različitim prijevoznim sredstvima transportirati po cijelome svijetu. A temperature u zatvorenim tovarnim prostorima tokom ljeta znaju biti izrazito visoke. Kako ne bismo ugrozili prijevremeno otvaranje termo boje, dizajnirali smo transportno pakiranje od stiropora, kao zaštitu od previsoke temperature.

Zahvaljujući ovoj knjizi za Podravku je čuo cijeli svijet, među ostalim i zbog članka u New York Timesu. I danas se nakon više od deset godina projekt citira u brojnim publikacijama. Samo neke od nagrada koje je osvojio su Clio, Epica, Red Dot, London International Awards, New York Festivals, Art Directors Club New York, Cresta i Communication Arts.

 

Dobre ideje svijetle u mraku

Svijetle u mraku, ali nas je spasilo sunce :) Omot ove knjige tiskali smo fosforescentnom bojom koja je pri dnevnome svjetlu na bijelom papiru jedva vidljiva, a u mraku svijetli plavičastim svjetlom. Kada je Brigada osmislila paviljon za prezentaciju knjige na Weekend Media Festivalu, knjige je trebalo „utopiti“ među druge bijele knjige posložene na 20 metara dugim bijelim policama u bijeloj sobi.

Naravno da je rok bio kratak, a dostupan budžet manji od potrebnog da proizvedemo dovoljan broj knjiga za popunjavanje 20 metarska dugih polica. Kako bi ideju ipak pretvorili u stvarnost, proizveli smo lažne knjige, kao za salone namještaja. A kako fosforescentna boja treba biti izložena na suncu da bi isijavala u mraku, hostese su tijekom cijelog festivala nahodale unutra pa van. Srećom, vikend je bio sunčan. O projektu su se odmah raspisali domaći pa i međunarodni blogeri i novinari, a knjiga, kao i paviljon, osvojili su Red Dot.

 

U dobrim rukama

Na ovom sam projektu naučila ponešto o ljudskoj cirkulaciji. Naime, ova je knjiga zamišljena da reagira na ljudski dodir. Korice smo otisnuli reverzibilnom termoreaktivnom bojom, u prijevodu, bojom koja se mijenja promjenom temperature. Takve se boje moraju naručiti dosta vremena unaprijed i nisu baš precizne kada je o temperaturnim parametrima riječ. Naša ideja da boja za tisak korica reagira na temperaturi 27°C, a boja za tisak ilustracija unutar knjižnog bloka na temperaturi 25°C, na kraju je dovela do dvije boje i to različitih proizvođača.

Međutim, velik broj ljudi ima lošiju perifernu cirkulaciju, posebno kada dulje sjede, što je na skupštini dioničara očekivano, pa na testiranjima nikako nismo mogli postići željenu reakciju, jer nitko nije imao dovoljno tople dlanove! Tako smo nakon probnog tiska, boje zamijenili. Onu koja je trebala ići na korice, koristili smo unutar knjige, i obrnuto.

Dodatno, kako se skupština odvija u lipnju, u prostoru smo zbog ove zamjene morali namjestiti klima uređaje jače od uobičajenog, kako knjige ne bi preuranjeno reagirale. U konačnici, ideja je zaživjela i knjiga je uspjela „prolistati“ u rukama dioničara. O projektu je ubrzo pisao jedan od vodećih dizajn portala na svijetu Dezeen, a osvojio je Red Dot i D&AD nagrade.

 

Knjiga o održivom razvoju

Vesna, možemo li napraviti ovitak knjige koji se može zasaditi i iz njega niknuti biljka – pitali me kolege jednog dana. Kako bi to izveli, trebala sam pronaći sjeme autohtone vrste koje je dovoljno sitno da se može zalijepiti između dva arka papira. Istraživanjem sam došla do sjemena breze kojeg, iako je autohtono, nema u Hrvatskoj, pa smo ga morali uvesti iz inozemstva. No da bi dobili željene sjemenke, najprije smo ih morali osušiti i izvjetriti kako bi vjetar odstranio višak. Kako je izgledao postupak spajanja sjemenki s papirom pogledajte u videu:

 

Rezultati

Kako producirati knjigu koja je puno teža u rukama, nego što se to na prvi pogled čini? Ovako. Zbog malog formata knjige i knjižnog bloka od offsetnog papira, jedini prostor gdje smo mogli povećati težinu bile su korice. Od ideje korištenja olova u koricama smo brzo odustali, jer je olovo premekano, pa smo zbog visoke prostorne mase odabrali čelični lim.

Prema izračunu, trebao nam je lim od 3 milimetara debljine, kako bi dobili potrebnu težinu, no naravno da ga u tom trenutku nitko nije imao na raspolaganju. Zato smo korice izveli kaširajući dvije ploče lima od dva i od jednog milimetra. Limove smo upakirali u PU presvlaku kako bi izgledali poput svake druge obične korice knjige. U konačnici smo svim korisnicima priuštili dovoljnu težinu iznenađenja.

 

Nikola

Kad misliš da si svladao sve ideje s knjigama, dođu moji dragi kreativni kolege s novim izazovom. Ovaj put ideja je bila da napravimo knjigu u kutiji koja asocira na kamen temeljac. Razmišljali smo o kutiji od kamena. No kako bi bili u okvirima budžeta i rokova, predložila sam da kutiju umjesto u kamenu napravimo u betonu, što je autorskome timu i bolje odgovaralo s obzirom na temu izgradnje na jadranskoj obali.

To me dovelo do Jurice Huljeva, umjetnika s betonom, kojeg sam srećom poznavala od fakulteta. On je izradio čak i nosivu betonsku haljinu i brojne druge fantastične inovacije. Uspio je proizvesti i našu betonsku kutiju na način da bude dovoljno lagana, a ujedno i čvrsta, te da se zatvara ugrađenim snažnim magnetima, kako se u transportu kutija ne bi otvarala i knjiga ispadala van. Također je uspio postići teksturu koja je istovremeno sirova, ali i profinjena.

Kako bi pak postigli da se ime projekta i uzorak na poklopcu pojave tek nakon polijevanja vodom, a sve preko ugraviranog slogana, najprije smo ime i uzorak dali otisnuti u sitotisak bojom koja odbija vodu, a zatim gravirali slogan. Završni dodir bio je premazivanje unutrašnjosti kutije lavandinim uljem kako bi postigli multisenzorno mediteransko iskustvo. The project won the Red Dot award – global mark for high design quality.

 

Chiavalon

Toliko o knjigama, sad malo ambalaže. Dizajnerica je osmislila rješenje koje na vrećici za bocu sadrži inkorporiranu etiketu s mikroperforacijama za poštanske marke. Zamisao je bila da prilikom vađenja boce iz vrećice, etiketa ostane pričvršćena na boci. Pitanje je bilo kako u maloj obiteljskoj punionici postići da se štancani dio etikete pričvrsti na boce koje se pune ručno.

Testiranjem smo došli do perforacije koja se dovoljno snažno držala za vrećicu prije vađenja boce van, a uredno pucala u trenutku vađenja, bez oštećenja etikete. Još je „samo“ trebalo pronaći ljepilo koje će se primiti za bocu tek nakon što se boca u uljari ubaci u vrećicu. Zato smo upotrijebili gumi arabicu, ljepilo biljnog porijekla koje se koristilo pri izradi poštanskih maraka.

Djelatnici tiskare su ljepilo kistom nanosili na bocu na poziciju gdje treba doći etiketa. Nakon sušenja, formirali su vrećicu. Nakon punjenja boca uljem, djelatnici uljare su ubacivali bocu u vrećicu, prstima navlažili dio vrećice s etiketom i prilijepili ju za bocu. The project was all over Croatian media. Design Week, The Dieline and Graphis also wrote about it and it won many awards such as Red Dot and Pentawards.

 

Brokula&Ž

Za ovaj eco-friendly brend odjeće trebali smo razviti atraktivnu i ekonomičnu ambalažu od recikliranog materijala, u dvije veličine, jednostavnu za transport i pakiranje u trgovinama. Sve te uvjete ispunjavao je model papirnate čaše s poklopcem koji se formirao bez ikakvog ljepljenja.

Kod rješavanja dna čaše pomogli su mi dobro poznavanje nacrtne geometrije i ljubav prema origamiju. I najmanje vješte ruke mogle su zahvaljujući zrakastim perforacijama i kružnim bigom od kruga ljepenke napraviti konus koji se odupirao o stijenke čaše i zatvarao dno bez ljepljenja. Rješenje je nagrađeno na Dielineu i to prvom nagradom u modnoj kategoriji.

 

Istragrafika press kit

Dizajneri su inspiraciju za ovaj projekt pronašli u nizu primjera strukturalnih pakiranja i kombinacijom ravnih i zakrivljenih linija kreirali kutiju zanimljive dinamike. Za prezentaciju klijentu ručno sam izradila maketu od ambalažnog materijala tako da sam tupim nožem iz kuhinje i uz pomoć krivuljara izvela zakrivljene bigove. Maketa je ispala savršeno, oduševila klijenta i nije se dalo naslutiti kako će proizvodnja naklade biti prava muka.

Sadržaj kutije otisnut je i dorađen svim raspoloživim tehnikama tiska, no kutija je nakon faze štancanja odbijala suradnju. Nije se dala lijepo složiti, nabirala se na mjestima na kojima je trebala biti ravna, zakrivljene plohe napinjale su se i zapinjale pri zatvaranju kutije. Zajedno s tiskarom pronašla sam rješenje za „smirivanje“ naprezanja koji su se javili u papiru. Konstruirali smo umetak za dno koje je učvrstilo kutiju na pravim mjestima, a zadržalo lepršavost zakrivljenih ploha. Sati strpljivog ručnog rada tiskare dali su rezultat i naklada je isporučena baš na vrijeme za veliku konferenciju za novinare.

 

 

Hotel Lone

I vizualni identiteti ponekad me navedu na kreativno snalaženje. Izazov je u ovom slučaju bio proizvesti 73 vrste hotelskih materijala u tri tjedna, od jelovnika, blokova, i podmetača, do parkirnih kartica i brojnih drugih brendiranih sitnica potrebnih jednom hotelu. Kako bismo to uspjeli, s dizajnerima sam odredila specifikacije za tisak, s klijentom optimizirala naklade i, prema hodogramu kojeg su složile odabrane tiskare, napravili smo listu prioriteta za dizajn i pripremu.

Da bi materijali tiskani u dvije tiskare različitim tehnikama bili potpuno ujednačeni, postavili smo standarde pripreme za digitalni i offsetni tisak na temelju probnih otisaka. Tijekom tjedan dana tiska na dvije lokacije, dizajner i ja odradili smo preko stotinu ovjera, odnosno kontrola kvalite, nerijetko u gluho doba noći. Rezultat: klijent je dobio kvalitetne materijale na vrijeme. O projektu je među ostalima pisao i designboom, najčitaniji e-magazin o dizajnu na svijetu.

 

Revolucija

Zaista revolucionarna kampanja, barem za mene, s brojnim ATL i BTL materijalima. Kako je u vizualu korištena specifična nijansa narančaste boje, Pantone Flourescent Orange, trebala sam pronaći način kako da boja bude dosljedna na različitim materijalima i formatima u digitalnom tisku. Zbog kratkog roka i minimaliziranja troškova, odlučili smo se na sitotisak.

Boju smo naručili iz Londona i stigla je naravno u zadnji trenutak. Sitotiskom smo otisnuli puni ton boje na samoljepljive arke papira i folije iz kojih je digitalna tiskara zatim izrezivala oblike za pozicije na velikim formata i BTL proizvodima pa ih na njih lijepila. Kupci su brzo prepoznali specifičnu boju i njezinu dosljednost na svim formatima.

 

Spam Jam

I za kraj, projekt s najduljom specifikacijom u mojoj karijeri. Zašto? Svaka stranica drugačije je otisnuta i drugačije dorađena kako bi demonstrirala sve mogućnosti papira koje Igepa nudi. Ovako je to izgledalo:

 

Size: 270x310mm
Extent: 52 pages + endpapers
Papers:
Endpapers: Skin Red 135g
Pg. 1-4: Rives Dot Bright White 170g
Pg. 5-12: Rives Sensation Gloss Tactile Bright White 170g
Pg. 13-16: Rives Design Bright White 170g
Pg. 17-20: Rives Sensation Gloss Tradition Bright White 170g
Pg. 21-24: Recycled Particles Snow 150g
Pg. 25-28: Skin Ivory 135g
Pg. 29-32: Conqueror CX22 Diamond White 160g
Pg. 33-36: Conqueror Concept Gold Dust 160g
Pg. 37-40: Conqueror Stonemarque high White 160g
Pg. 41-44: Rives Tweed Bright White 170g
Pg. 45-52: Skin Extra White 135g
Printing:
Endpapers: UV varnish 1/0

Pg. 1-3: CMYK
Pg. 4-5: pantone 805
Pg. 6-7: 4/4 CMYK
Pg. 8: CMYK + UV varnish parcijalno
Pg. 9: CMYK
Pg. 10: CMYK + UV varnish partially
Pg. 11: CMYK
Pg. 12-13: pantone 805
Pg. 14-29: CMYK
Pg. 30: CMYK + hot foil Luxor Alufin 432 on two positions (100x50mm i 65x50mm)
Pg. 31-33: CMYK
Pg. 34: CMYK + hot foil Luxor Alufin 220 on two positions (92x142mm i 10x14mm)
Pg. 35-36: CMYK
Pg. 37: CMYK + hot foil Luxor Alufin 220 on two positions (74x40mm i 55x40mm)
Pg. 38-44: CMYK
Pg. 45: CMYK + UV varnish partially
Pg. 46-47: pantone 805
Pg. 48: CMYK + pantone 804
Pg. 49-52: CMYK

Finishing: perfect binding, hardcover, red headbands
Case: Blue wowen cloth on 2mm stiff board
Case printing: Hot foil 2/0 Kurz Colorit 911 and Kurz Colorit 963

First run: 5.000 pcs

Projekt je osvojio D&AD nagradu. O njemu su pisali Dezeen, designboom, Design Week, Design Taxi i Communication Arts.

 

Najnovije vijesti