Za nekoliko dana, 25. svibnja, završava akcija «Zajedno za osmijeh djeteta u bolnici» kojom se prikupljaju sredstva za omogućavanje boravka roditelja uz dijete za vrijeme njegove hospitalizacije. Akciju je pokrenuo Savez društava «Naša djeca» Hrvatske, a agencija Brandoctor, dio grupe Bruketa&Žinić OM, uključila se izradom vizualnog identiteta. Tim smo povodom razgovarali s prof. dr. sc. Josipom Grgurićem, jednim od pokretača akcije te s prof. dr. sc. Aidom Salihagić-Kadić, predsjednicom Saveza društava «Naša djeca» Hrvatske i predsjednicom Središnjeg koordinacijskog odbora akcije «Za osmijeh djeteta u bolnici».

Što znači «otvorena» bolnica?

J.G.: Rekao bih prije što je i zašto je nastala “zatvorena” bolnica. Sjećam se kada sam počeo specijalizaciju u Klaićevoj bolnici prije 30-ak godina, posjete za roditelje bile su dozvoljene samo četvrtkom i nedjeljom iza 13 sati. Dječje bolnice ne postoje toliko dugo, u Hrvatskoj je njihova prosječna starost 70 godina. Zbog socijalnih i higijenskih razloga u vrijeme njihova osnivanja, bolnice su se izolirale i prekinule komunikaciju kao oblik borbe protiv infekcija. Prije 16 godina u Hrvatskoj smo počeli raditi na tome da «otvorimo» bolnice prije svega za roditelje, a onda i za školu i vrtić, i na svim drugim izazovima koji se uz to vežu.

A.S.K.: Riječ je o nizu aktivnosti vezanih uz humanizaciju bolničkog liječenja djece.

Kakvi su europski standardi?

A.S.K.: Krajem 80-ih Europski je parlament prihvatio Povelju o pravima djeteta u bolnici. Savez društava «Naša djeca» Hrvatske 1984. godine počinje s prvim aktivnostima i preporukama za uspostavu novih odnosa između zdravstvenih djelatnika, roditelja, udruga i djece kao malenih bolesnika.

J.G.: Povelja Europskog parlamenta od 10 točaka na prvome mjestu ističe kako treba težiti da bude čim manje djece u bolnici. Naravno, kada su već u bolnici, težimo tome da imaju čim bolji komfor i humane uvjete, ali osnovna je preokupacija da se dijete hospitalizira tek kada je to zaista nužno. U tom smislu treba čim bolje iskoristiti mogućnosti dnevnih bolnica, primarne zdravstvene zaštite i kućnog liječenja. Studija koju sam proveo pokazuje kako čak 30% djece završava u bolnici ne zbog medicinskih, već socijalnih razloga.

A.S.K.: Danas su trend bolnice koje promiču zdravlje djece, dakle bolnice koje stvaraju partnerski odnos između djelatnika, roditelja i djece. Hospitalizacija je također prilika za edukaciju, te za cijepljenje i druge preventivne mjere i aktivnosti.

Što je potrebno kako bi se hrvatske bolnice približile europskoj razini?

J.G.: Naš program sastoji se od 12 zahtjeva koje bolnice trebaju ispuniti da bi bile proglašene Prijateljem djece. Imamo ocjenjivačku komisiju sastavljenu od liječnika, medicinskih sestara i nezdravstvenih djelatnika, roditelja, koji prema razrađenom sustavu provjeravaju te kriterije, a potrebno ih je zadovoljti minimalno 80 posto. Osim ovih uvjeta svaki djelatnik bolnice, od spremačice do šefa odjela treba proći edukaciju. Ne prolazi se lako.

A.S.K.: Na programu naše akcije koju smo pokrenuli 1999. godine rade tri udruženja, osim Saveza društava «Naša djeca» Hrvatske tu su još i Hrvatsko društvo za preventivnu i socijalnu pedijatriju te pedijatrijska sekcija Hrvatske udruge medicinskih sestara. Spojem svjetskih standarda i naših ideja izradili smo vlastiti program čiji je cilj promicati i primijenjivati suvremena načela humanizacije tijekom bolničkog liječenja djece. Krajnji je cilj olakšati i uljepšati djeci boravak u bolnici i time spriječiti dugoročne negativne posljedice na njihovo zdravlje u kasnijem životu. Prema članku 12 UN-ove Konvencije o pravima djeteta, djeca imaju pravo izraziti mišljenje, a odrasli ga sukladno djetetovoj dobi tebaju uvažiti. Tako ni bolnica ne može postat Prijatelj djece ako maleni bolesnici ne misle tako.

Što ste do sada uspjeli postići?

A.S.K.: Upravo ovih dana slavimo šesnaesti rođendan i možemo reći da su iza nas vrlo veliki pomaci u promicanju prava djece kao bolesnika, skraćivanje njihovog boravka u bolnici, primjena suvremenih medicinskih standarda – od uspostave posebnih timova u bolnicama, preko kontrole boli do oplemenjivanja bolničkih prostora i kreiranje ugodnijeg ozračja. Tako danas imamo igraonice u bolnicama, kao i škole, dakle i zabavne i edukativne sadržaje. Posebna područja tiču se roditelja. Doista možemo reći da smo otvorili vrata bolnica prema roditeljima.

J.G.: Od 37 dječjih odjela u Hrvatskoj danas njih 30 nosi naziv Prijatelj djece. I ne stajemo na tome. Želimo još dodatno poboljšati komunikaciju i edukaciju o komunikaciji. Komunikacija s roditeljem je jako važna. Često sam prije dosta godina kao liječnik subotom išao u vizitu pri čemu bi roditelji trebali izaći iz bolesničke sobe, a upravo se u tom trenutku otvaraju najbolje šanse za komunikaciju.

A.S.K.: Imamo veliku podršku zdravstvenog osoblja u bolnicama. Mi vodimo akciju na nacionalnoj razini, a postoje timovi u svakoj bolnici koji su zaduženi za njezino provođenje. Akcija je specifična po tome što obuhvaća dvije vrste aktivnosti, medicinsku pomoć i psihosocijalnu podršku. Kod psihosocijalnih aktivnosti nam pomažu i volonteri, dakle članovi Saveza društava «Naša djeca» i drugih ustanova koje skrbe o djeci. Svaki sudionik pokazuje ogroman entuzijazam. Akcija od početka ima podršku Ministarstva zdravlja. Što se novih proširenih i osuvremenjenih propozicija koje smo nedavno izradili, postavili smo mogućnost cjelodnevnog boravka roditelja uz bolesno djete, uz važnost komunikacije i edukaciju o komunikaciji. Cjelodnevni boravak je posebno važan za dojenčad i malu djecu te djecu u hitnim i teškim slučajevima. Posebna pozornost je kod najnovijih propozicija posvećena djeci s teškoćama u razvoju i s invaliditetom te djeci u palijativnoj skrbi.

Što ovogodišnjom akcijom konkretno nastojite riješiti?

A.S.K.: Prikupljamo sredstva za poboljšanje uvjeta boravka roditelja u bolnicama, konkretno nabavku sklopivih fotelja i stolica te pomoćnih ležajeva. Dosadašnjih smo godina radili na pokretanju i opremanju igraonica, a sada su nam fokus roditelji.

J.G.: Materijalne potrebe su jedan dio, ali važno nam je također involvirati roditelje u proces liječenja, informirati roditelje i djecu, želimo da dijete doista bude subjekt, a ne objekt zaštite, važno je pripremiti dijete, objasniti mu stanje i procese liječenja.

Kako se možemo uključiti u akciju?

A.S.K.: Moguće je još nekoliko dana, do 25. svibnja, nazvati humanitarni telefon 060-9005, ili uplatiti novac na humanitarni broj žiro računa HR56 2340 0091 5107 1272 3. Bolnice su izrazile potrebu koja doseže 2.900.000,00 kuna, a do sada smo uz pomoć posebne emisije Hrvatske radiotelevizije prikupili oko 800.000,00 kuna. Koliko god da prikupimo, sigurno će to pomoći boravku mnogih roditelja uz svoju djecu u bolnici, a željeli bismo svakome prižiti tu mogućnost.