BiŽići: Vesna, Production Manager

Pokrećemo novu rubriku naziva BiŽići u kojoj ćemo predstavljati ljude u agenciji. Krećemo s Vesnom Đurašin koja danas radi kao Production Manager i ima najdulji agencijski staž.

Vesna, koliko dugo si u agenciji?

Dana 1. prosinca 1998. sam došla na probni rok od mjesec dana. Od tada sam u agenciji.

Što si sve radila od tada?

Za početak sam bila poslovna tajnica bez radnog mjesta. Dok mi nije stigao namještaj, pretresla sam gomilu stvari koji su BiŽići doselili s prethodne adrese par mjeseci prije mog dolaska, posložila ih u meni smislene cjeline i tako začela današnju arhivu. Taj posao mi je dao fantastičan uvid u B&Ž. Na prvoj vizitki mi je pisalo “katica za sve”, a dvije godine kasnije unaprijeđena sam u IT managera (čitaj ‘ajd ti). U međuvremenu sam se specijalizirala za seljenje ureda po Zavrtnici u nemogućim rokovima. Na prvoj vizitki s adresom Zavrtnica 17 pisalo je da sam majka dvoje i maćeha dvadesetoro. Svaka novopridošlica u naš mali kolektiv dobila je naputak od Brukete i/ili Žinića, da za sve što treba, treba samo dreknuti Vesnaaaaaaaa! Godine 2005. postalo je gotovo nemoguće stići na sve pozive pa su zaposlili Chrisa, a mene unaprijedili u production managera….. valjda. Malo sam izgubila trag kroz godine.

Kako je izgledala agencija kad si se zaposlila?

Kao kreativni nered.

Meni je u nekom trenutku naglog rasta izgledalo kao da je kamen temeljac agencije netko postavio malo na koso i da samo uz božju providnost instalacija od 30-ak ljudi na tri lokacije u poslovnom centru funkcionira kao savršeno podmazan incredible machine.

Iz “onih vremena kad sam se zaposlila” su mi ostale neke neizbrisive slike. Distorzija boja na monitorima zbog Faraday-evog kaveza u kojem nismo ni znali da smo zarobljeni. Slanje materijala u pripremu na eksternom disku. Veza s internetom i mail na samo jednom računalu. Hlađenje sjedenjem na parketima u vrijeme prije ugradnje prvih klima uređaja. Davorovo donošenje genijalnih primjeraka glomaznog otpada koje bi skupio na putu do posla. Nervoza tokom zajedničkog gledanja Ivaniševićevog osvajanja Wimbledona. Nevjerica tokom direktnog prijenosa 11. rujna.

Sada je prvi utisak isti, kreativni nered ispod kojeg samo znalci vide čvrst kostur agencije.

Što to zapravo znači biti Production Manager u agenciji Bruketa&Žinić OM?

Imati odgovore na pitanja koje ljudi ne znaju postaviti. Pomiriti velike ideje s malim budžetima. Imati strpljenja s kolegama, klijentima i dobavljačima. Ne sramiti se postaviti glupa pitanja ljudima za koje znam da znaju odgovore.

Najteže je nakon svih ovih godina zadržati ponos i osjećaj zadovoljstva kada se još jedan nemoguć projekt uspješno dovrši.

Koji ti je bio najzabavniji projekt?

Najzabavniji projekt je bio Adris štand na Weekend Media Festivalu 2010. godine. Katastrofalan start s minimalnim sredstvima i rokovima, maksimalnim očekivanjima i zaigranim Bruketom. Ono što ga čini zabavnim je to što sam nakon dugo vremena uposlila ruke i pustila mozak da odmori. I što sam se na kraju veselila kao malo dijete u lunaparku jer je sve ispalo baš kako smo zamislili.

Sigurno postoji projekt za kojeg si u početku mislila da je produkcijski neizvediv pa je ipak dovršen?

Mislim da je realno reći da se takvi projekti pojavljuju bar jednom godišnje. Dva su projekta koja su mi uzela godine života. Adris novogodišnja čestitka za 2007. godinu i centar Cvjetni ručkice za vrećice. Te su priče završile dobro samo zahvaljujući agencijskom anđelu.

Koje B&Ž događaje pamtiš?

Hrpa je divnih i tužnih događaja. Svaka osoba koja je ikada radila u agenciji mi je nešto ostavila i svaka koja je otišla nešto odnijela. Zato sam danas takva kakva jesam. Ipak, izdvajam jedan period (ne događaj) iz agencijskog života koji je ostavio trag za cijeli život.

Kad nam je kolegica oboljela od leukemije, toliko smo se povezali, toliko trudili pružiti joj podršku i pomoć da me činjenica da radim s takvim ljudima činila užasno ponosnom. Kada je naposlijetku umrla, to se odrazilo na sve nas. Mislim da je to bio period kada su svi u agenciji disali kao jedno biće. Ti događaji su se tako duboko urezali, da mi svih ovih godina služe kao svojevrsno sidro. Kada se nađem u situaciji da se pitam zašto sam još uvijek ovdje, odgovor leži u tom osjećaju jedinstva, koji se još uvijek zadržao u nekim kutovima agencije.

Studirala si arhitekturu. Kako to da si završila u reklamnim vodama i odlučila ostati?

Kao studentica arhitekture vodila sam klub u Društvu arhitekata grada Zagreba. Tadašnja tajnica društva me preporučila svom dečku koji je vodio mali design studio i tražio poslovnu tajnicu. Studio je nakon par godina promjenio poslovanje. Dizajnerice koje su radile u studiju dobile su posao u B&Ž-u i preporučile me Davoru i Nikoli. Na razgovoru za posao Davor mi je rekao kako im ne treba tajnica nego mama. To se odlično poklopilo s mojim svježe sklopljenim brakom. Šest mjeseci kasnija obavijestila sam ih da sam trudna.

U agenciji sam još uvijek zato što nisam dobila otkaz i zato što mi je još uvijek izazov doći na posao. Još nisam upala u rutinu i još uvijek me mogu iznenaditi zadaci koji mi slete na stol.

Tvoja kreativno-produkcijska rješenja nisu vezana samo uz agenciju. Priča se i o mnogim izazovnim privatnim projektima koje si izvela za svoje klince i prijatelje?

Oduvijek volim raditi stvari rukama, rezati, šivati, lijepiti, šrafiti… Obožavala sam domaćinstvo i tehnički, a i činjenica da je tata htio prvorođenca, a dobio mene, govori dosta. Jedino nikada nisam voljela vez, na žalost moje bake.

Obožavam maškare i izradu kostima, a pečenje kolača se pokazalo kao dobra terapija. Nakon lošeg dana na poslu povremeno lječim frustraciju pečenjem kolača, jer je potrebno malo vremena od prve ideje do finalnog proizvoda. Pomaže kada bar jednu stvar u danu uspijem završiti.

Zapravo me najviše veseli “primijenjeno znanje”, kao npr. najbolja iskoristivost arka papira za pečenje, formatiranje protvana pite na format 2 komada po glavi, prikrivanje oštećenja na hladnjaku elektrostatičnim naljepnicama, krpanje rupa na aluminijskoj tubi Adris annual reporta srebrnim sjenilom za kapke, improviziranje UV laka celofanom, izrada trodjelnog gusarskog broda od kaširanog kartona s vodilicama za laminate – spojenih čičak trakom, izrada jednokratnih kostima klamanjem….

Kao iskusna produkcijska menadžerica, molim te reci neki savjet za mlade dizajnere.

Ako vas ne pošalju, tražite odlazak na ovjeru tiska u tiskaru. Prvi put je odgovornost ogromna, jer nemate pojma što radite, ali se otvara potpuno novi čarobni svijet, dublji od monitora.

Jedina u agenciji kraj stola imaš bijelu fotelju? Kako to?

To je bonus za dobro odrađen posao na Adris štandu (ujedno i rekvizit s tog štanda), koji sam prisvojila na vlastitu odgovornost. Fotelja je semafor koliko sam spremna slušati. Kada je prazna – sjedni i opušteno razgovaraj, kada je krcata stvarima i uzorcima – reci što imaš s nogu, jer nemam vremena :) Pokazala se kao dobro mjesto na kojem se ljudi ugodno osjećaju i, osim što imaju osjećaj da ih pomno slušam, primjećujem da me s tog mjesta čuju bolje.